Dok se prijavim, pa dok se snađem… A tek jezik?! Ma ni ECTS-ove mi neće priznati…

Dok se prijavim, pa dok se snađem… A tek jezik?! Ma ni ECTS-ove mi neće priznati…

Svi se uvijek žale na administracijsku stranu, no dokumentacije nema ništa više nego prilikom upisa na bilo koji studij ili prijave za neku drugu vrstu stipendije. Najvažnije je biti informiran, a u današnje vrijeme, informacija je nešto do čega se može doći bez puno truda. Slušaj i znat ćeš, a ako i dalje ne znaš – uvijek možeš pitati.

Natječaj za prijavu na Erasmus bio je poprilično jasan i informativan, nije bilo toliko puno dokumentacije koliko u kasnijoj fazi razmjene, a jednom kada je rang lista izašla, ubrzo su uslijedile i upute sa sljedećim koracima. Na sveučilište Adama Mickiewicza prijavljivalo se elektronskim putem, i to u sustav na njihovoj web stranici koji je bio i više nego jasan i jednostavan, a prijave su bile otvorene dosta dugo, za razliku od ostalih sveučilišta.

Prijava mi je bila odobrena unutar mjesec dana, u sustavu sam mogla odabrati želim li biti smještena u studentskom domu ili mi treba pomoć oko pronalaska smještaja. Iz kataloga kolegija na engleskom jeziku morala sam odmah izabrati predmete koje želim slušati.

Greetings from Poland

Nakon što sam ispunila sve korake, dobila sam pozdravni e-mail od njihovog Ureda za međunarodnu suradnju i lokalne ESN sekcije, ESN UAM Poznań, a u elektronskom sustavu čekale su me sve bitne informacije kao što su korisničko ime i lozinka za wifi, ime i adresa studentskog doma u kojem se nalazim, podaci za plaćanje, upute kako doći do kampusa, i sl. ESN UAM Poznań pobrinuo se da me netko od njihovih volontera dočeka na aerodromu i odvede do studentskog doma, što je bilo korisno zbog činjenice da čovjek na recepciji nije pričao engleski, a ja nisam pričala poljski. Svu dokumentaciju u vezi doma riješila sam po dolasku, a računi od 100 eura svaki su me mjesec čekali u elektronskom sustavu.

What jezik mówisz?

Najveći problem s kojim sam se susrela bio je manjak znanja engleskog jezika građana Poznańa i manjak znanja poljskog s moje strane. Dok je osoblje na fakultetu briljiralo u jeziku, radnici u trgovinama, kafićima, restoranima i ostalim uslužnim objektima jedva su ga znali natucati. No, poljski i hrvatski imaju dosta sličnosti tako da sam se, dok nisam naučila dovoljno poljskog za osnovno sporazumijevanje, tim osobama često obraćala na hrvatskom.

Erasmus studenti i studenti koji su na sveučilište došli preko nekih drugih programa studentske razmjene, predavanja su slušali s redovnim poljskim studentima koji su se opredijelili za studij na engleskom jeziku.

Doskočila sam i tim ECTS-ovima

Budući da sam na Erasmus otišla u periodu kada na matičnom fakultetu nisam imala predavanja (drugi semestar je namijenjen isključivo za pisanje diplomskog rada), nisam se morala brinuti hoće li mi se kolegiji koje slušam priznati. No morala sam ostvariti određen broj ECTS bodova koji je bio propisan ugovorom. Više-manje slušala sam one kolegije koje sam željela i koji su mi zvučali zanimljivo.

Većina profesora nije se koristila prezentacijama na predavanjima, već smo na predavanjima diskutirali o onome što smo morali pročitati za zadaću, ili smo dobili niz kratkih zadataka za razmišljanje. Također smo radili u grupama ili parovima. Nijedan kolegij nisam položila standardiziranim ispitima, već izradom nekog projekta, seminarom ili razumijevanjem pročitanog.

Studentski život u Poljskoj dosta je drugačiji od studentskog života u Hrvatskoj, barem onog kojeg sam ja iskusila, a o tome više sljedeći put. :)

Tajana Mohnacki,

Potpredsjednica Erasmus studentske mreže Hrvatska