EVS je u potpunosti ispunio moja očekivanja! Naučio kako se osamostaliti i bolje planirati budućnost

EVS je u potpunosti ispunio moja očekivanja! Naučio kako se osamostaliti i bolje planirati budućnost

U Nantes sam stigao 4. srpnja 2016. godine u sklopu Europske volonterske službe. To je šesti grad po broju stanovnika (oko 300,000) kojeg čini oko 35% mladih. Dinamičan je i moderan te prepun kulturnih događanja i umjetničkih instalacija. Odmah po dolasku uočio sam brojne stvari koje se ne mogu vidjeti u Lijepoj Našoj. Jedna od njih su različiti ljudi.

Trebalo mi je vremena da se naviknem na određene stvari, kao što je svakodnevno korištenje eura, otkrivanje gdje je najbolja trgovina, gdje je nabolje pojesti nešto na brzaka, gdje izaći za vikend, gdje su najbolji klubovi za koncerte i sl. Srećom, bio sam okružen dobrim ljudima koji razumiju da sam došao u nepoznato i da mi treba pomoć, tako da sam u kratkom roku pohvatao lokacije koje su mi bile potrebne, ali i korisne za vrijeme boravka.

Ça va?

Francuski jezik je podosta drugačiji u odnosu na hrvatski. Težak je za naučiti i iziskuje dosta vremena da se osoba navikne na njega. No, nisam zaboravio svoj cilj te sam se svaki dan budio sa željom da naučim neku novu riječ ili rečenicu. U početku sam s kolegicama i kolegama komunicirao na engleskom s ponekim riječima na francuskom kao na primjer Bonjour (Dobar dan), Au revoir (Do viđenja) i slično.

Super stvar koja mi se dogodila je ta da smo nakon nekoliko mjeseci u organizaciji dobili novog direktora, koji dolazi iz Italije, a koji je do sada boravio i radio u nekoliko država u Europi te je naučio nekoliko jezika. Jedna od prvih stvari koje je rekao zaposlenicima jest da moraju sa mnom pričati na francuskom svaki dan jer je to jedini i najbolji način da što prije naučim jezik. I sada, nakon 6 mjeseci mogu reći da je u potpunosti bio u pravu.

Uz korištenje francuskog što je više moguće u organizaciji, idem i na tečaj francuskog, ali ono što je najbitnije su aktivnosti koje radim u slobodno vrijeme. Nastojim ga kroz što različitije izvore koristiti – gledanje filmova, slušanje radija, čitanje članaka i novina, ali i pričajući što je više moguće te radeći greške jer ne kažu uzalud: “Na greškama se uči.”. Danas mogu reći da sam na razini na kojoj podosta razumijem, mogu se normalno sporazumjeti i održati solidnu komunikaciju.

Arrival shock!

Zahvaljujući prijateljici koja inače radi u Poljskoj sa studentima, bio sam upoznat s ovim pojmom. To je šok koji osoba osjeti prilikom promjene lokacije i promjene poznatog okruženja. Stvar za koju ne možemo samo tako saznati, ali može biti od velike koristi ukoliko se informiramo. Znao sam da će mi prva 2 do 3 mjeseca po dolasku u Nantes biti kao da sam na medenom mjesecu.

Druga stvar koju sam osjetio je umor. Sad mi je jasno da je to bila sasvim normalna pojava. Razlog tome je bio da sam se svakodnevno suočavao s novim, nepoznatim stvarima, slušao nepoznati jezik i bio okružen novim ljudima. Mozak ne stigne apsorbirati toliko informacija odjednom. Da, u početku je bilo zanimljivo na primjer slušati francuski jezik i pokušati pričati/ponavljati riječi, ali zamislite tako svaki dan, 7 sati, 5 dana tjedno i tako 2 do 3 mjeseca. Nije bilo lako.

Moji dani su tada uglavnom bili – ustajanje oko 7 ujutro, doručak te potom volontiranje od 10 do otprilike 17 sati. Kući sam se vraćao jedva čekajući pojesti nešto i samo se izvaliti u krevet. Nakon otprilike 3 mjeseca, stvari su krenule kako trebaju te je “umor” nestao.

Kako sam inače radišna osoba i volim se dodatno angažirati te nakon što su moji “umorni dani” nestali, do dan-danas gotovo svaki dan ostajem nešto duže u organizaciji gdje radim na određenim zadacima i projektima.

Free time

Što se tiče mog slobodnog vremena, sve ovisi od dana do dana. Mogu reći da sam do sada dosta putovao i obišao dobar dio lokacija koje se mogu/trebaju posjetiti na zapadu Francuske. Pred kraj tjedna obično izađem van s frendicama i frendovima koje sam upoznao u Nantesu, dok su vikendi uglavnom rezervirani za odlazak u goste te kasnije izlazak u kafiće i klubove. Nedjelja je lazy day, dan kada najviše odmaram. Isto tako, tada imam najviše vremena za pripremiti neku finu klopu, odraditi kućanske poslove, pogledati film te se pripremiti za nadolazeći tjedan.

Sada, nakon proteklih 6 mjeseci, mogu reći da je EVS u potpunosti ispunio očekivanja! Promijenio me (na bolje, naravno) kao osobu te dodatno pripremio za budućnost. Naučio sam dosta, od toga kako se osamostaliti pa sve do toga kako bolje planirati budućnost. Dao mi je dodatnu perspektivu te otkrio neke nove ideje. Smatram da će mi ovo iskustvo uvelike pomoći pri zaposlenju, a pogotovo, ukoliko se odlučim, dati veću šansu za zaposlenje u nekoj od drugih država Europe.

Stvar o kojoj se gotovo svaki dan pitam je – zašto ostali mladi ne znaju za ovakvo iskustvo? Zašto je naše formalno obrazovanje toliko fokusirano na rad unutar 4 zida i zašto nam ne otvara nove vidike? Smatram da je izuzetno bitno na neko vrijeme napustiti državu u kojoj živimo, da upoznamo nove ljude i kulturu koja prevladava na različitim mjestima. A kada je to najbolje napraviti? Sada! Živimo u vremenu kada riječ “nemoguće” više ne drži sve konce u rukama. Živimo u vremenu kada je pokrenuto mnoštvo raznih programa, pogotovo za mlade, koji su tu da im pomognu otkrivanju sebe. Živimo u superuzbudljivom vremenu kojeg treba iskoristiti na najbolji mogući način!

Tomislav Sučić