Moje iskustvo s online edukacijom: prednosti i izazovi

Moje iskustvo s online edukacijom: prednosti i izazovi

Nekoliko godina nakon završetka fakulteta, iznenada mi se vratila želja za učenjem. Nisam htjela samo rutinski tražiti podatke i informacije, već sam tragala za učenjem koje ima strukturu i određeni ritam. Htjela sam pronaći područja u kojima sam mogla nadograditi svoje znanje.

Istovremeno mi se pružila prilika da naučim više o ekonomiji i to potpuno besplatno. Preporučena online edukacija jamčila je svladavanje poduzetničkih vještina, povezivanje s ljudima sličnih godina i interesa te dijeljenje iskustva. Zvučalo je gotovo predobro da bi bilo istinito pa nisam oklijevala s prijavom. “Kako god bilo, kad završim s tim, neću imati ni 30 godina. Znači, imam vremena i za eventualni promašaj, a mogu dobiti puno”, govorila sam si.

Iako sam sagledavala prednosti i nedostatke, nisam imala pojma što me čeka. Kada je edukacija krenula, nisam o tome mnogo pričala jer sam pretpostavljala kako će većina prijatelja moju novu priliku za učenje doživjeti kao opuštenu aktivnost. Nisam se prevarila. Prva reakcija obično je glasila: “To je super, možeš učiti kad god želiš!”

Fleksibilnost koju svi naglašavaju za mene je pozitivna stvar koje se najviše pribojavam. Ne zato što mi ne odgovara samostalno određivanje tempa rada, već zato što prečesto mislim da imam sasvim dovoljno (i previše) vremena.

Video predavanja koja trebam pogledati dostupna su mi 24 sata dnevno, što je “sjajan preduvjet” za neprestano kašnjenje. Uvijek očekujem da će video predavanja trajati otprilike pet minuta kao oni na YouTube-u. Ipak, nije baš najbolje slušati predavanja dva dana prije isteka roka jer postoje i zadaci povezani s gradivom koje treba odraditi. Jedino što je gore od zakašnjelog slušanja predavanja je neprestano preslušavanje snimki predavanja dok u drugom “prozoru” istovremeno sređujem ostale obveze ili pišem e-mail prijateljici. Iako mi se često čini da odrađujući nekoliko stvari paralelno štedim svoje vrijeme, rezultati obično pokažu da sam većinu vremena odsutno “zujala”, prebacujući se s jednog “prozora” na drugi.

Rješavanje zadataka tijekom online edukacije krije još jednu zamku fleksibilnosti. Dio zadataka odrađuje se u grupama, što znači da dogovori za Skype sastanak obično traju do par dana prije isteka roka, a sastanak se gotovo uvijek neplanirano oduži. Naravno, u radu u grupi uvijek postoji opasnost da ću se previše osloniti na ostale članove grupe ili da netko neće odraditi svoj dio zadatka.

Sve je to ponajviše rat živaca i utrka s vremenom, o čijem ishodu presuđuje brzina interneta, a fleksibilnost izgleda kao mač s dvije oštrice. O tome hoće li fleksibilnost biti prednost ili nedostatak ponajprije odlučuju motivacija i zalaganje pojedinca. Kod online edukacije nema profesora koji može puno utjecati na tvoj uspjeh jer nema neposrednog eye to eye kontakta s polaznicima. Blefiranje tu ne pali. Možeš se prikačiti na ostale članove grupe uzdajući se u njihove sposobnosti, ali stečena praznina u znanju kod svakog sljedećeg zadatka postaje sve vidljivija.

Premda sam u početku bila skeptična oko ishoda, zadovoljna sam svime što online studiranje pruža, a upravo me fleksibilnost nagnala da počnem razmišljati o korištenju i upravljanju svojim vremenom.