Od Karlovca do Nantesa – zašto sam se odlučio prijaviti na EVS?

Od Karlovca do Nantesa – zašto sam se odlučio prijaviti na EVS?

Sve je krenulo tamo polovicom 2013. godine kada sam se prvi put susreo s mogućnosti da odem u državu koju želim, volontirati u udruzi koja mi se dopada, raditi ono što volim i zauzvrat dobiti smještaj, plaćeni prijevoz, osiguranje, mjesečni džeparac i novac za hranu. Kao i svakoj mladoj osobi, tako je i meni prvo pitanje koje mi je palo na pamet bilo “U čemu je kvaka?”.

Prvi put, onako officially, s Europskom volonterskom službom susreo sam se krajem 2014. godine kada je udruga Carpe Diem iz Karlovca ugostila prvu volonterku iz Francuske – Agathe Viot. Nekoliko mjeseci nakon svakodnevnog druženja sa Agathe, odlučio sam da je EVS nešto što ne smijem propustiti.

Došao je i onaj neugodan trenutak kada sam trebao podijeliti s roditeljima da bih htio probati nešto novo, drugačije. Smatrao sam da će mi roditelji odmah na prvu reći “ne”, no prevario sam se. Bili su ugodno iznenađeni mojom odlukom te su me u potpunosti podržali.

Tri roka za prijavu i treća sreća

Nekoliko mjeseci kasnije sastavio sam motivacijsko pismo i CV te sam krenuo slati e-mailove. Za prvi rok poslao sam oko 50ak e-mailova, ali nažalost neuspješno. Organizacije su već ili imale EVS volonterke/volontere ili ih nisu tražili ili nisu odgovorile na moje mailove. Motivacija mi je drastično pala, a to se moglo vidjeti po tome što sam na sljedećem roku poslao maksimalno 5 e-mailova. Došao je i taj 3. pokušaj koji je na kraju urodio plodom! Znao sam da se moram dodatno potruditi ako stvarno to želim. Odlučio sam malo izmijeniti motivacijsko pismo i izglancati CV… Nekoliko dana poslije stigao je i odgovor iz Nantesa, udruge Maison de l’Europe (Kuća Europe).

Volio bih prije svega istaknuti i onu bitnu stvar – motivaciju. Prije nego što sam se odlučio za Europsku volontersku službu, podosta sam razmišljao o tome zašto želim sudjelovati na programu, gdje želim ići i što želim raditi. Long story short – za EVS sam se odlučo zato što sam htio:

1) Naučiti novi jezik – francuski mi je oduvijek bio primamljiv, a ujedno i kompliciran te sam se odlučio za njega iz razloga što mi je bio izazov,

2) Živjeti u većem gradu u odnosu na Karlovac – “logika” iza tog cilja je: veći grad znači više mogućnosti, stvari za vidjeti, ljudi za upoznati, ideja za otkriti,

3) Nastaviti raditi u području informiranja, savjetovanja te podrške, uglavnom za mlade – prije odlaska na EVS radio sam u nekoliko udruga, na nekoliko projekata kojima su uglavnom ciljana skupina bili mladi.

Nakon što mi se organizacija javila, odradili smo one tipične  stvari – intervju, predstavljanje, ponovio sam svoju motivaciju te opisao svoja očekivanja. Potom smo odradili i onaj dosadni, formalni dio oko papira i raznih ugovora. Kada smo sve to zapakirali, došlo je vrijeme za odlazak u Nantes…

…sljedeći tjedan saznajte iz prve ruke što me dočekalo u Nantesu, kako se prilagoditi u drugoj sredini i što možete očekivati od ovakve avanture :)

Tomislav Sučić