Student, a nasreću i idiot (3 Idiots, 2009)

Student, a nasreću i idiot (3 Idiots, 2009)

„3 idiota“ indijska je dramedija nagrađivanog indijskog scenarista i redatelja Rajkumara Hirania gdje glavnu ulogu tumači glumačka zvijezda Aamir Khan koji se već dugi niz godina proklamira kao vodeći bolivudski glumac, a samim izborom tematike filmova zaslužuje usporedbe s velikim Robinom Williamsom. Film je do 2013.godine po zaradi bio najuspješniji film u povijesti Bollywooda, a 2010.godine osvojio je najbitnije nagrade indijske nacionalne kinematografije, uključujući nagradu za najbolji film, najboljeg redatelja, najboljeg scenarista i najboljeg glumca.

Kao vjerni filmofil oduvijek sam pokušavao praksu gledanja konvencionalnih, žanrovskih filmova razbiti filmskom inovacijom koja bi mi naizgled bila potpuna strana. Nikad se nisam libio gledati serijale trash, indie filmova, kratkih filmova ili onih strogih, tehničko preciznih europskih. Ipak, kao konstantna predrasuda, javljala mi se tvrdoglavo čvrsta averzija prema skrivenom, ogromnom tržištu bolivudske kinematografije.

Uslijed sve veće erozije kvalitete holivudskih filmova odlučio sam pregrmiti očekivani vizualni kič indijskog filma i tako, razbiti ustaljenu monotoniju. 3 idiota ukazao se kao zasluženi šamar ranijoj predrasudi. Film jasno zna što želi, a ono što želi krajnje je motivirajuće i dobronamjerno. Obrazovnu poruku koju propagira vješto uklapa u tipično globalni život nesigurnih studenata propitkujući njihovu motivaciju za profesionalni život koji su izabrali upisom u tehnički studij. Kao takav, film mogu zamisliti kao obavezno štivo prije samog upisa u bilo koji studij. Uz to, pružit će onim zadovoljnim studentima koji su se pronašli u struci motiv za dodatno oslobađanje od eventualne nesigurnosti.

Radnja počinje konfuznim scenama. Farhan i Raju kroz humorne epizode dolaze ususret pametnom Chaturu koji im je obećao ponovno ujedinjenje s davno izgubljenim prijateljem, trećim idiotom – Ranchom. Ispostavlja se kako je Rancho ustvari prevario 2 idiota. Dovukao ih je na mjesto gdje se 10 godina ranije zakleo da će ih dovesti, ne bi li na baš današnji dan dokazao, kako je on, pametni Chatur, sposobniji od idiota Rancha.

Samim nedolaskom idiota Rancha i prikazom vlastitog bogastva koje je stekao tijekom svoje karijere, pametni Chatur blistavo se naslađivao s ostalim idiotima. Idioti pak ne pridaju veliku pažnju hvalospjevima pametnog, već kreću u potragu za davno izgubljenim prijateljem-idiotom. Tek tada prava radnja započinje, u njihovom prisjećanju na studentske dane kada su 3 idiota bila na okupu te na način koji im je vrhovni idiot Rancho, promijenio živote, a paralelno uz melodičnu nostalgiju javlja se trenutna potraga za davno izgubljenim idiotom.

3 indijska studenta, idiota, od početka su bila samo jedan idiot. Famozni Rancho. On je tvrdoglavo i ekscentrično nastojao proklamirati novu vrstu obrazovanja koja je lišena sistematike i racionalnosti, a ulazi u samu esenciju obrazovanja – motivaciju za znanjem. Svojim primjerom te prkosom konvencionalnim i strogim profesorima, idiot Rancho otvoreno proklamira da je nebitno što učimo ili kako učimo ako ono što učimo nije znanje koje potiče maštu.

Obrazovana osoba nije ona koja robotikom vlastite memorije može reproducirati zadani sadržaj, a nije niti ona koja određenim naporom dolazi do suhog certifikata obrazovanosti. Nije niti ona koja zasutavlja obrazovanje prisvajanjem titule. Obrazovana osoba je spremna iskoristiti stečeno znanje kako bi u njemu pronašla krila, a ne okove. Ona će se upustiti u slobodnu kreaciju. Ona će griješiti. Ponajviše od svega, obrazovana osoba primorana je, ako je dovoljno hrabra, postati idiotom. Rancho odbija učiti zadane definicije fenomena, on fenomen pokušava razumjeti i primjeniti. Rancho je svjestan da odbijanjem metoda iskusnijih profesora sebe čini idiotom, ali tu ne vidi ništa loše.

Ambijent filma pokazuje kako se učenje ne odvija samo u akademskim uvjetima, kao ni da se studenti dužnički pronalaze samo pred knjigom. Dapače, te situacije su s pravom neučestale. Upravo tim pristupom pogođen je srž famoznog studentskog života koji samim svojim spomenom asocira na onaj društveni element studiranja koji je prožet zajedničkom mukom, veseljem i dijeljenim stresom, a ne individualnom mehaničkom nadogradnjom znanja.

Studenti se kroz vlastite obrazovne krugove neminovno susreću s mišljenjima, stavovima i načinima koji nisu njihovi vlastiti, nego tuđi. Kako se student spaja s drugim studentom, kako dijeli i prima mišljenja, on se gradi, a tek koliko je sposoban graditi sebe, bit će slobodan graditi i novostečene prijatelje. Druženje se tako suptilno prikralo kao dominantni aspekt studentskog života u kojem hrabri idiot ne može opstati sam, već je u potrazi za kolegama idiotima koji će ga slučajno, svojim idiotskim i ohrabrujućim savjetima, izgraditi.

„All is well“ kristalizira se kao vokalni, odviše simplificirajući Ranchov savjet, poslije i duboki misaoni motiv glasovitih idiota koji podrugljivo zanemaruju stres koji im je strukturno zadan. Tim naoko beznačajnim citatom ne žele samo prividno odbaciti obaveze koje su im dane, naprotiv, oni obaveze nesmetano usvajaju dok im lagodna, čudna otvorenost  razrješava mučni, duboko ukorijenjeni strah od akademskog podbačaja. Odbijaju sudjelovati u sistemu koji veliča fanatičnu kompetitivnost kroz ocjene koje u konačnici samo vidno razdvajaju, stvarajući tako umjetni sistem akademske nejedankosti koji istim tim ocjenama pridaje prividni prestiž.

Idioti revolucionarno shvaćaju ono što drugi odlučno odbacuju – da je podbačaj ustvari veličanstvena inovacija koja je sama po sebi svojevrstan nalaz, a s druge strane jedinstveno iskustvo koji je samo idiot kadar usvojiti. Zašto? Jer je on taj koji je pitao, koji je nevino priznao da ne zna, koji je naposljetku ispao ono što svi žele postati, glupim. Postavši tako glupim, idiot maštovito kroz vlastitu kreaciju otkriva neispravnosti, koja će ga kasnije kroz istu tu maštu dovesti do ispravnosti. „All is well“ propagira nesmetano da taj nevoljki stres onemogućuje samu vitalnost podbačaja koji u odgoju ne djeluje porazno, već medikativno.

Idiot Rancho, lišen stresa radi vlastitog idiotizma, svojim prisustvom regrutira svoje prijatelje u idiote, iako su kanili biti samo pametni. Raju i Farhan u trenucima dok su samo htjeli biti pametni, proživljavali su stresne akademske podbačaje kojem nisu znali uzrok, ali je znao famozni idiot. Farhan, sin iz stroge i čestite obitelji koja ga je od malih nogu odgajala da bude strojar, na Ranchov nagovor odluči odustati od prestižnog studija i emotivno se pobuni čestitom ocu kojem prizna da je njegova jedina strast fotografiranje. Bogobojazni Raju, sin siromaha i zaljubljenik u strojarstvo, uz Ranchov savjet, napušta svakodnevne religijske rituale gdje je sakralnim artifaktima pridavao sveopći sudbinski značaj i napokon preuzima odgovornost za svoje posljedice, time pronalazeći pravi put ka razumijevanju strojarstva. Kompetitivni, vječno precizni i strogo racionalni ugledni sveučilišni pametni profesor popularnog naziva „Virus“ također nenadano upada u veo idiotizma kojom ga je obuzeo dotad, blago rečeno, nevoljeni student Rancho. Pia, kćerka uglednog „Virusa“ kojoj je život, od studija medicine do braka s priglupim bogatašem, upoznavši idiota Rancha naglo se osvijesti, odbaci zaručnika i prikloni se idiotu. Što se pak idiota Rancha tiče, i posljedično ishoda njegove oklade sa pametnim štreberom Chaturom, ostavit ću priču nedorečenom. Tako da Vam dobronamjerno pružim priliku da kroz vlastito iskustvo proživite jednu dojmljivo upakiranu filmsku poruku.

Zaključno, idioti nisu glupani koji ne znaju, već uporno odbijaju glumiti pametne, a upravo odbijanje beživotne intelektualne mimikrije omogućuje idiotima da zadatke rješavaju po svojim pravilima na autentičan način. Idioti tako, naizgled priglupo, ne prepoznaju značaj sistematike, ali svjesno prkose načinu edukacije s kojom se ne mogu poistovjetiti. Tim se buntom idiotski unaprijed legitimiraju pred autoritetom, pridajući si vlastita pravila, a kao takvi uistinu su jedini vladari vlastite sudbine. Jedino iskrenim idiotiziranjem, nemilosrdnim idiotskim propitkivanjem i idiotskim tvrdoglavim neuspjesima, idioti prestaju biti glupi te postaju slobodni inovatori, ali i dalje idioti.